Connect with us

Stav

Uz preseljenje na Ahiret muftije i akademika Muamera Zukorlića

Objavljeno

on

Rijetko je koja vijest posljednjih dana toliko potresla cijeli Balkan i našu dijasporu, zasebno Bošnjake, kao naglo preseljenje na Ahiret muftije i akademika Muamera Zukorlića.

I ovom prilikom molimo Allaha dželešanuhu da se njemu smiluje i uvede ga u Dženet lijepi.

Njegovoj porodici, prijateljima, saradnicima i svim Bošnjacima da podari sabura.

Mogu s ponosom da kažem da sam i osobni svjedok mnogih uspješnih početaka, uzdignuća i dobrih poteza i rezultata Islamske zajednice Sandžaka, jer smo u devedesetim godinama minuloga vijeka imali intenzivne kontakte i sa rahmetli muftijom Zukorlićem i sa njegovim najbližim saradnicima, poput muftije Mevluda ef. Dudića i ostalih.

Njihova vrata u institucije IZ su uvijek bila otvorena i za mene ali i za sve nas u i oko Bošnjačke revije “Selam” iz Prizrena. Sarađivali smo, na momente veoma intezivno.
(Neki tada nisu ni znali ko su ti ljudi, niti su mnogo brinuli o bošnjačkoj afirmaciji, dok su pojedinci bili i na suprotnoj (političkoj) strani od svih nas koji smo – i onda – bili na bošnjačkoj i kosovskoj.)

Naravno da u godinama iza nas, realno kazano, i zbog našeg bošnjačkog broja i zbog naših kapaciteta na Kosovu, nismo ni mogli u svemu propratiti ni rahmetli muftiju Zukorlića ni njihove novoformirane institucije, jer nivo koji su oni u međuvremenu uspostavili u Novom Pazaru i Sandžaku i tempo koji je muftija Zukorlić osobno ‘gurao’ za nas sa Kosova je realno bio i nedostižan.
Politiziranje individua je nešto drugo, ovdje je riječ o iskrenom nacionalnom pristupu i ravnopravnoj mogućoj saradnji.
Zahvaljujemo i njemu i svima oko njega koji su na bilo koji način pomogli nama Bošnjacima Kosova, a jesu!

Naravno, zadnjih godina ostalo nam je da zadržimo dobar međusobni bošnjački i muslimanski muhabet, razumijevanje za angažmane u politici i poštovanje eventualnih razlika u pristupu.

Sa krugom oko muftije i danas imam nepatvorenu komunikaciju i česte konsultacije!

Svjedoci su i oni i čitaoci da sam se svojevremeno među prvima javno oglasio kad je mučki napadnuta IZ u Sandžaku, s mojim tekstom: “Ne rušite Islamsku zajednicu…” i da sam ostao dosledan stavu da je napravljena velika šteta od svih onih među Bošnjacima koji su u tome olahko uzeli učešća.

Takođe među prvima sam svojim tekstom pozdravio formiranje BANU, uz zasebno izraženo zadovoljstvo što je i naš rahmetli prof. Alija Džogović sa Kosova bio među njenim akademicima – osnivačima.

Između ostalog, otvorio sam (baš i neočekivano od mene, ali po traženju organizatora) veliki osnivački skup BDZ u Rožajama, CG, kao i još masovniji u Luxemburgu, kao gost – bošnjački aktivista i s pozicije zamjenika minista u Ministarstvu dijaspore Vlade Republike Kosova.
Bio sam među prvim govornicima na formiranju stranke – Bošnjačke demokratske zajednice u Novom Pazaru…

Ni jednu riječ napisanu i izgovorenu u tim prilikama ni sad ne bih promijenio !
(Mogao bih usput da samo izrazim žaljenje što svi ‘zamorčići’ s Kosova, u pokušaju da mene ruše i ‘zamijene’ me oko tih komunikacija i kontakata, nikako da dostignu taj moj nivo, koji je svakako trebao biti bolji.)

Muftija Muamer Zukorlić je sad otišao prerano Bogu Jedinome na emanet.
Postoji ona izreka već kazana: “Mnogo htio, mnogo započeo”.
Međutim, u slučaju muftije Zukorlića bi moglo da se njoj doda i riječ … ‘i mnogo ostvario”.

Samim tim, ja osobno ne sumnjam da će njegovi najbliži saradnici ali i širi krug kako u Islamskoj zajednici tako i u stranci nastaviti da hodaju stazom koju im je rahmetli Zukorlić trasirao jer su u njenoj gradnji zajedno s njim aktivno učestvovali.
A to će biti i njegovom djelu najveće priznanje.

Vjerovatno će protokom vremena fenonen Muamer Zukorlić biti razmatran i kroz političku, historijsku i naučnu prizmu.

A ako se sada može nešto kazati iz moje skromne tačke gledišta, uz neosporne njegove osobne zasluge zbog njegove izuzetne pojave, jake ličnosti, hrabrosti, znanja i oratorstva, najmanje tri subjektivna faktora su doprinela njegovom (relativno brzom) uspjehu.

Prvi je što je stao na čelu zasebno formirane Islamske zajednice Sandžaka u vrijeme raspada SFRJ, mirnim dogovorom s IZ Kosova, čiji su dio do tada bili.
Ipak je to bila dobra solidna baza i organizacija za početak, sa oko 150 tadašnjih džamija i džemata !

Drugi faktor je što je/su formalno-pravno zadržao/li vezu sa Islamskom zajednicom Bosne i Hercegovine, tj. sa najstarijom svebošnjačkom institucijom.

Treći faktor jeste što je relativno brzo shvatio da bez formiranja i nacionalnih bošnjačkih institucija i okupljanja bošnjačkih intelektualaca oko sebe i u njima – Bošnjacima u regiji nema opstanka.
Osnivačka baza je jedino i mogla biti Islamska zajednica sa svojim prostornim i skromnim finansijskim kapacitetima, kasnije i sa kadrovskim.
Znao je da država/e u regiji gdje su Bošnjaci manjina, ne samo da ne pomažu formiranje i ne finansiraju održavanje bošnjačkih nacionalnih institucija, već ih i onemogućavaju i ruše.

Želim i dalje da ostanem u ubjeđenju da mu osobni politički angažman nije bio među primarnim ciljevima, već samo kao sredstvo za moguće relaksaciju gušenja rada IZuS i oko nje formiranih obrazovnih i naučnih institucija u Sandžaku, a koje su ometane od strane srbijansih vlasti.
Iza njega ostaje njegovo djelo i ostaje on kao dobar primjer Bosnjacima – da se može, samo se treba pokrenuti i biti ustrajan!

A Allah dželešanuhu najbolje zna!
Njega molim da muftiji Muameru ef. poda ono što ovih dana svi svjedočimo da je zaslužio – Dženet lijepi, a meni da On Jedini oprosti propuste.

(Ćerim Bajrami facebook)