Piše: Nevad Alijagić
Iskreni vjernici duboko su uvjereni u to da činjenje dobrih djela donosi nur u srcu, blještavilo na licu, obilnu nafaku i ljubav u srcima stvorenja, stoga u svakom danu nastoje da učine neko dobro djelo. Međutim, da li je za spas na ahiretu dovoljno samo raditi što više dobrih djela? Nije. Mnogo je važnije sačuvati svoja dobra djela. Loša djela koja čovjek radi poništavaju dobra djela koja je uradio. U naredna dva hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas upravo na tu mogućnost da čovjek uradi mnogo dobrih djela, a koja mu na Sudnjem danu neće biti od koristi. Prvi hadis odnosi se na međuljudske odnose, a drugi hadis odnosi se na odnos čovjeka i Allaha, dželle šanuhu.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znate li ko je bankrotirao?” Ashabi odgovoriše: ”Bankrotirao je onaj ko nema ni dirhema ni imovine.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Bankrotirao je od moga ummeta onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, a vrijeđao je ovoga, onoga potvorio, nepravedno jeo imetak onoga, prolio krv onoga, udario onoga. Tada će se njima dati od njegovih dobrih djela, pa ako ih nestane prije nego što se svima oduži, uzet će se od njihovih loših djela i njemu natovariti, a zatim će biti bačen u Vatru.” (Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razgovara sa svojim ashabima i pita ih o istinskom gubitniku, a postavljajući pitanje želi skrenuti pažnju svim muslimanima na pravog gubitnika. Ono što je bilo poznato među ashabima, a i danas među nama, jeste da je bankrot onaj koji ne posjeduje materijalne vrijednosti, tako da su i ashabi, shodno Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, pitanju, dali odgovor. Nažalost, i danas u društvu mnogi ljudi vrednuju jedni druge po materijalnim vrijednostima: novcu, automobilima, skupim telefonima, dok se istinske moralne vrijednosti: poštenje, pravednost, čednost, potiskuju, a nosioci tih vrijednosti degradiraju i omalovažavaju. Međutim, istinski gubitnik i bankrot jeste onaj koji proda ahiret za dunjaluk, vječno za prolazno, a možda je još veći gubitnik onaj koji uradi mnogo dobrih djela, mnogo ibadeta, a na kraju sva ta dobra djela budu pretvorena u prašinu i poništena zbog loših djela koja je uradio.
Da se u hadisu ne govori o nekome ko nije imao nikakve veze sa vjerom i ko nije bio praktičar, ukazuju nam riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom…”, dakle, prakticirao je vjeru, pridržavao se Allahovih naredbi i obaveza, klanjao, postio, davao zekat, ali činio ona djela koja poništavaju namaz, post i zekat. Ovo ukazuje na pogubnost jezika i na posljedice do kojih može dovesti vrijeđanje, potvaranje, laganje, bespravno prisvajanje imetka drugih, činjenje nepravde, tako da će Uzvišeni Gospodar, kako bi zadovoljio pravdu i namirio oštećene strane, isplatiti oštećenima u dobrim djelima onoga koji nije čuvao tuđi život, čast i imetak. Ustvari, postavlja se pitanje: Da li se isplati žrtvovati, ulagati trud i raditi djela koja će na kraju završiti kod nekog drugog, i od kojih će, umjesto onoga koji ih je radio, koristi imati neko sasvim drugi? Svaki vjernik treba dobro razmisliti o ovome. Zato je iskreni i pravi musliman onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani, onaj koji svojim ahlakom i lijepim ponašanjem poštedi druge svojih neugodnosti, koji čuvajući svoj jezik, tuđu čast, imetak, ustvari čuva svoja dobra djela.
Važno je lijepo se odnositi prema drugim ljudima, ali je važnije i bitnije imati iskren odnos prema Stvoritelju i Gospodaru, Onome koji nas je stvorio, život nam podario i koji nas svakodnevno opskrbljuje raznim blagodatima, koji zna ono što javno radimo i što u svojim prsima krijemo.
Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, poznajem ljude koji će na Sudnjem danu doći sa dobrim djelima poput velikih bijelih planina koja će Allah, dželle šenuhu, u prah pretvoriti.” Sevban, radijallahu anhu, rekao je: “O Allahov Poslaniče, opiši nam ih, da ne budemo od njih!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “To su vaša braća, klanjaju noću kao što i vi klanjate, ali kada se osame, prelaze Allahove granice čineći grijehe.” (Hadis bilježi Ibn Madža, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)
Dakle, i ovdje se radi o osobama koje praktikuju vjeru i izvršavaju ibadete, ali kada se osame, čine grijehe. Nisu upotpunili svoju pokornost i predanost Uzvišenom Gospodaru, jer da je njihova predanost potpuna, njihova javna i tajna djela bila bi jednaka. Ibn Hadžer navodi da je jedan od velikih grijeha javno pokazivati čestitost i pokornost Uzvišenom Gospodaru, a u tajnosti Mu činiti grijehe.
Muttarif b. Šihir rekao je: “Kada su javna i tajna djela podjednaka, tada Uzvišeni Gospodar kaže: ‘Ovo je Moj istinski rob.’” Allah, dželle šanuhu, prihvata samo iskreno urađeno djelo, koje je urađeno s ciljem postizanja Allahovog zadovoljstva. Tajnost i samoća su veliko iskušenje i test za svakog vjernika da pokaže svoju iskrenu pokornost. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetujući Ebu Zerra, radijallahu anhu, rekao: “Oporučujem ti da se bojiš Uzvišenog Allaha u tajnosti i javno.” (Bilježi imam Ahmed, a Albani ga je ocjenio dobrim.) Bilo je prethodnika ovog ummeta koji su po četrdeset godina postili dobrovoljni post a da za to njihovi ukućani nisu znali: ujutro bi otišli na posao, zanijetili bi nafilu i ponijeli bi ručak sa sobom koji bi podijelili kao sadaku, a navečer bi se vraćali kući na večeru, i to bi im bio iftar, tako da niko od ukućana ne bi primijetio da poste. Na taj način skrivali su svoje ibadete i dobra djela.
Činjenje grijeha u tajnosti itekako može biti uzrok poništenja dobrih djela kao što smo vidjeli u hadisu Sevbana, radijallahu anhu. Zato je bitno da se odgajamo u iskrenoj pokornosti svome Stvoritelju. Svojim ibadetom trebamo nastojati da postignemo nagradu kod Uzvišenog Gospodara, a nikako da nam cilj bude zadovoljstvo i pohvala ljudi. Licemjeri su bili poznati po tome što su javno ispoljavali vjeru, a u tajnosti su krili nevjerstvo i grijehe. Čuvajući svoj jezik od ogovaranja i potvaranja, uzimanja tuđeg haka i izbjegavanja ezijeta ljudi, čuvajući se grijeha u tajnosti, upotpunjavajući pokornost Uzvišenom Gospodaru, ustvari čuvamo svoja dobra djela, koja će biti jedina valjana valuta na Danu obračuna.
(El-Asr)
Komentari su isključeni