Tebi sestro koja žudiš za hidžabom (Istinit događaj)

Ramazan je. Žurno poslije iftara spremala se naša Ševala u mešdžid na teravih namaz. Na trenutak zastade pred ogledalom milujući svoju maramu na glavi i zadivljena tom skromnom krunom koja ka džennetskim baščama vodi, tiho prošaputa: “Bože, kad li ću se ja pokriti?” I nesluteći da je taj čas upravo kucnuo, začu se zvuk telefona. Bila je to sestra koju je samo Allah u tom trenutku ponukao da je pita: “Seko, halali, da li se planiraš pokriti u ramazanu?” Začuđena ostade bez riječi i poče da jeca. “Ali, kako si znala, kako si znala da baš o tome razmišljam i da baš to želim?”- pitala je. Bio je to još jedan od dokaza da se ništa ne dešava slučajno. Sve je od Allaha.

Sutradan su se već sastale da ozbiljno pričaju o hidžabu. Kao i svaka od nas, nizala je Ševala desetine pitanja: “Šta ću za odjeću, kako na posao, šta će muž da kaže, kako će moji reagovati?” itd.

Sestra je strpljivo saslušala i onda joj reče: “Draga moja mila sestro, kada se ti na ovaj korak odlučiš, više ti niko ništa ne može jer je Allah s tobom. Vjeruj Njemu. On svoje iskrene robove koji se na Njega oslone i u Njega pouzdaju nikada ne ostavlja bez Svoje pomoći. Kada se ti Njemu odazoveš, On ti otvori vrata Svoje milosti i bereketa, pa s hidžabom imaš više nego li si mogla i pomisliti, pokloni stižu sa svih strana, a ne zaboravi mila ko te do sada oblačio.

Posao, ako je halal i od hajra za tebe i tvoju familiju, pa zar ti ga On nije podario još i prije tvog hidžaba? Zašto sumnjaš da bi te sad ostavio bez Svoje pomoći, sad kada Mu izražavaš pokornost više nego ikad do sad?

A muž… pa i on je Allahovo stvorenje. Allah upravlja i njegovim srcem kao i tvojim, pa ako je tebe uputio, zašto sumnjaš da bi mogao i njegovo srce da uputi i da mu omili vjeru kao i tebi? Svemu je Allah kadar. Vjeruj svome Gospodaru, vjeruj da te On neće ostaviti na cjedilu.

A roditelji… pa sestro moja mila, kad shvate da si im bolja kćer nego li si ikad bila, da ne reaguješ na uvrede jer nisi ništa pogriješila, naprotiv, od tvog hidžaba i oni će vidjeti ljepotu islama.

Dok budeš prolazila kroz iskušenja, ponavljaj svaki dan hadis našeg Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: “Onaj ko rasrdi Allahovog roba radi Allaha, pa On će se za njega pobrinuti, ali onaj ko rasrdi Allaha radi zadovoljstva ljudi, pa On će ga prepustiti tim ljudima.”

A sad, mila moja, poslušaj šta kaže naš Gospodar u suri Beqara, 93. ajet: “I kada smo od vas vaš zavjet primili i brdo iznad vas podigli: ‘Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i poslušni budite!’ Oni su odgovorili: “Čujemo, ali poslušati nećemo!” A onda u suri Beqara, 285. ajet: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.”

E sad, mila moja sestro, ti sama odluči koju od ove dvije skupine ćeš uzeti za primjer. One koji čuju, a ne žele poslušati, ili one koji čuju i pokoravaju se i mole za oprost.” Bila je uporna sestra i nije popuštala jer je znala da je Ševala veoma blizu svoje odluke.

Smirila se, sjela uspravno, obrisala suze i upita: “A kako neko odluči koji će to dan biti, pa kaže ‘eto tog i tog datuma ću se pokriti?'” Sestra joj se blago osmjehnu pa reče: “Pa eto i ti to možeš učiniti. Neka to bude 27. noć ramazana.” Ona je pogleda, pa reče zbunjeno: “Pa to je večeras.” “Pa eto seko neka to bude onda večeras.”

Još uvijek se tresla od uzbuđenja, ali ovaj put odlučnija nego ikad, reče ona: “Neka to bude večeras! Kad krenem na teraviju staviću hidžab.” I zaista tako je i bilo. Sretnija nego ikad do tad, klanjala je teravih namaz i zahvaljivala svome Gospodaru koji je počastio krunom kojoj se oduvijek potajno divila i koju je odavno već za sebe priželjkivala.

A ti seko koja žudiš da se pokriješ, tebi sam ovo Allahovom voljom napisala da ti srce učvrsti, da se odlučiš, da budeš jaka i da ponosno staviš svoju krunu kojom te tvoj Gospodaar počastio.

F. H.
(n-um.com)