Uz Svjetski dan knjige, koji se obilježava 23. aprila, iz prištinske štamparije “Grafoprint” je izašla šesta po redu knjiga poezije “Otok od živog srebra”, bošnjačkog pjesnika Mustafe Baljea.
Ovo djelo je još jedno u nizu izdavačkih poduhvata Agencije “Utilis” iz Prizrena, dok su u realizaciji ovog projekta učestvovale poznate i ugledne ličnosti iz oblasti književnosti, lingvistike, književne kritike, likovne i “devete” umjetnosti – stripa; dr. Sadik Idrizi, prof. Iva Skenderi, dr. sc. Jasmin Hodžić, dr.sc. Muljaim Kaćka, književnik Faiz Softić, strip-crtač Gani Sunduri i Amir Jakupi, grafički dizajner.
Posebnost ove knjige je, kako nam je kazao autor Balje, strip-dodatak poznatog majstora Ganija Sundurija, rađen prema motivima jedne od pjesama.
“Radostan sam što sam napokon objavio ovu knjigu poezije… Pandemija je poremetila neke moje planove, ideje… Nadam se da će uskoro proći ovo ludilo te da ćemo sa ljubiteljima poezije i mojim prijateljima, upriličiti jednu multimedijalnu promociju. Mnogo je ljudi učestvovalo u realizaciji ovog projekta i želim da svima njima iskažem osobnu zahvalnost i divljenje”, kazao je autor knjige, Mustafa Balje.
Knjiga sadrži 30 pjesama bez naslova i podjeljena je u dva ciklusa: “Nije ovo 84’” i “Hana i ja”.
Izvodi iz recenzija:
“…jednoumlje nikad neće biti toliko izraženo kao danas, a sve pod izgovorom ljudskih prava i sloboda, slobode govora i sl. Upravo, pjesnik kao da je sve ovo osjećao dok je razmišljao i pisao ovaj rad, tako čitamo duboke poruke začinjene pjesničkom intuicijom, pa čak i predskazanjem.
Šta ćemo sa destruktivnim apsolutnim kodom 19, koji ruši već uspostavljeni slobodarski poredak!?
(stihovi u 1. pjesmi koju je Balje napisao 21. novembra 2018. godine, dakle prije pojave Covid-19). Tako je od samog naslova pa do zadnje stranice teksta. Posebno je “simptomatično” što djelo u svom subtitlu kao motiv ima jednu misao Orvela – čovjek koji je otkrio istinu u moru laži, moru kojeg možemo nazvati “ljudska prava i sloboda govora”. (Dr. sc. Muljaim Kaćka)
“…Balje me, neodoljivo, podsjeća na slavnog Borhesa: „Sabio sam cijelu biblioteku od dvanaest kvadrata / u pravouganik veličine šibice. // Kad god mi zatreba, kresnem o fosfor / a palidrvce mi prepriča Sušićevog Uhodu i / otpjeva Blackov Wonderful life.“ – dodamo li ovdje bezbroj drugih Mustafinih fragmenata i primjetan sloj mistike i zagonetnog u njegovim stihovima, uz priznatu usredotočenost na realije svakodnevice (uz opsjednutost fragmentima), bit će da ćemo ga s pravom neodoljivo proglasiti modernim i postmodernim, pravim magijskim realistom. (Dr. sc. Jasmin Hodžić)
“Balje nam ono nevidljivo često pretvara u vidljivo, i to je izrazita snaga njegovog lirskog naboja. Pjeme nisu lišene ironije, sarkazma, konverzacijskog tona u smislu prirodnog i neprirodnog, opuštenosti… I sva ta polifonija pjevanja učvršćuju konstrukciju pjesme i čine je prijemčivoj za one ljubitelje dobrog stiha sa izoštrenim sluhom i punim pjesničkim senzibilitetom. (Faik Softić, književnik)
Odlomak iz knjige:
2.
Desetljeća prođoše,
a on je tek danas
primijetio da šepam
na lijevu nogu.
Postao sam čudak
zbog svoje anomalije.
Neko sasvim drugi
u njegovim očima.
Mom znancu su
noge zdrave
i ne boli ga kuk.
Kada god poželi može
hodati po planinama.
Desetljeća prođoše,
a on je tek danas
zapazio ožiljke
na desnoj mi podlaktici.
Postao sam bogalj
zbog svog nesavršenstva.
Njegove su ruke
zdrave i s tetovažom.
Može biti uzor
svim šetačima u čaršiji.
Desetljeća prođoše,
a on je tek danas
shvatio da znam
jezik neba i poj ptica.
Poželio je na kratko
do moje pradomovine.
Njegovo ostade sve
što pogazi i dodirne,
moje sve što
početka ni kraja nema.
3.
Ljudske olupine u
jednoličnom
Orfejevom pjevanju.
Mirišu crvene ruže puzavice.
Vijugaju zelene žilice
po kamenim zidovima.
Marširamo stoljećima
noge nam smrde
na usirenu krv.
Zauzimamo položaje
u blatnjavim rovovima.
Imaju li kraja
svi ti naši neslavni počeci
crvenom tintom ispisani!?
Uspavani,
zamračenog uma sutrašnjice,
Zaudaramo na barut, trulež i buđ.
Ogrnuti zlobom. Tumaramo.
Suze izgnanika
nam protiču
kroz nabrekle
i popucale vene.
Svaka naša ispovijest,
na pola puta se završi.
Onda ni o čemu ne pričajmo.
Možda se negdje sretnemo.
Možda nam se kroz mrlju
presjeku drumovi.
I u prah se pretvorimo.
Neka ništa ne nikne,
ako će se zlo širiti.
Ako je sve od ništavila nastalo,
možda nam se pruži prilika
za još jedan krug oko svijeta.
Samo kako,
kada smo svicima
oteli fenjere!?
Mnogo će nam vremena trebati
kako uskladiti sve naše stavove.
Al’ dok se to ne desi,
gradit ćemo tvrđave
tuđim kostima.
Ko je Mustafa Balje?
Mustafa Balje je rođen 1967. godine u Restelici kod Dragaša. Osnovnu školu je završio u Kočanima (Makedonija), srednju i Višu Pedagošku školu u Prizrenu, dok je u Prištini studirao sociologiju.
Član je Udruženja pisaca Kosova (LSHK). Novinarsku karijeru je počeo u pisanim medijima (Selam, Kosovski avaz i Alem), bio je dopisnik za Radio Sarajevo, Federalnoj TV i Agenciji Anadolija. U javnom servisu RTK-a (Radio-televizija Kosova) je od formiranja Redakcije na bosanskome jeziku. Računajući izbor pjesama Orfejevo ogledalo, objavio je šest knjiga poezije, Leptiri po pločnicima (2009), Gošća (2013), Noćno putovanje (2015) i Ademov mjesec (2017) i Otok od živog srebra (2021). Sa Sadikom Idrizijem Aljabakom, koautor je Antologije poezije Gore, dok mu je u pripremi roman-prvijenac Slijepe godine.
Za svoj pjesnički rad je krajem 2015. godine osvojio jednu od prvih nagrada Udruženja pisaca Kosova (LSHK). Iste godine je dobio i općinsko priznanje grada Prizrena, za književnog stvaraoca godine. Također, je novembra 2020. godine, na Regionalnim pjesničkim susretima Drini poetik, osvojio priznanje Metafora III.
Njegove su pjesme objavljivane u mnogim zbornicima, antologijama i časopisima. Da pjesništvo Baljea ima i regionalni značaj, govori činjenica da su mu radovi objavljivani u Sarajevskim sveskama, listu Preporod, a u prijevodu na albanskom objavljivani i u tiranskoj Poeteci, prištinskom časopisu Metafora, turskom časopisu “Imza”…
Izdavačka kuća Udruženja turskih pisaca Kosova mu je objavila i prepjev knjige Leptiri po pločnicima na turskom jeziku (Kaldırımlara Konan Kelebekler). Ovo udruženje mu je 2016. godine uručilo i priznanje za pjesnika godine.
Učesnik je na mnogim književnim susretima i festivalima međunarodnog karaktera, dok su njegovi radovi uvršteni i u školskim udžbenicima u nastavi na bosanskome jeziku na Kosovu, Srbiji i u S. Makedoniji. Svoj doprinos na očuvanju bošnjačkog nacionalnog bića na Kosovu dao je učestvujući u skoro svim inicijativama, prije i poslije rata na Kosovu. Posebno u radu civilnog društva, preko Foruma Bošnjaka Kosova i Konsultativnog Vijeća zajednica pri Uredu Predsjednika Republike Kosovo pa sve do promocije književnog stvaralaštva Bošnjaka i ostalih zajednica na Kosovu i šire. Živi u Prizrenu.
(info-ks.net)
Komentari su isključeni