Šehidsko mezarje “Javori” dobilo izgled kakav zaslužuje

Posle više od sto godina, šehidsko mezarje “Javori” kod Restelice dobilo je izgled kakav zaslužuje. Mezarje je ograđeno kamenim zidom, postavljena je kapija i spomen ploča u znak sjećanja na nedužne Resteličane koje je 1913. godine streljala srpska vojska. Radove je finansiralo Humanitarno društvo Restelica (HDR).

Na spomen ploči postavljenoj na ulazu, pored broja i nekoliko imena streljanih, ispisano je: “U spomen na šehide koji su nedužno ubijeni od strane srpske vojske 19. 09. 1913. godine.”

1913. godine srpska vojska je počinila zločine u kojima je ubijeno nekoliko desetina nedužnih mještana Gore. Najveći zločin dogodio se 19. septembra 1913. godine u Restelici, gdje je ubijeno 12 mještana, među kojima je najviše bilo iz familije Hodža (Koljošofci – Aljabukofci). Najmlađa žrtva bio je Alija Hodža, koji je imao 19 godina.

Srpska vojska je na dan zločina povela 15 mještana Restelice prema Zlipotoku sa namjerom da ih strelja. Odvedeni su do mjesta “Bubaljina rupa” (oko 2 km od Restelice), gdje su ubijeni.

Zločin su preživjele tri osobe. Prva dvojica preživelih bili su Ragip Ese i Rizvan Balje, koji su uspjeli da pobegnu iz kolone negdje na pola puta u vrlo strmom djelu gdje su srpski vojnici najmanje očekivali da im može neko pobjeći. Pobjegli su u Albaniju. Treći preživjeli bio je Vejselj Bazda. On je ranjen pao u nesvijest, a kada se osvijestio zatražio je vodu, ne znajući da su srpski vojnici još tu. Srpski vojnik ga je čuo, vratio se, zamahnuo sabljom i odsekao mu nos i oči. Doživio je duboku starost, pokrivao je lice maramom i sa štapom u ruci pet puta dnevno išao od kuće do seoske džamije. Bio je mujezin i redovno je učio sabahski ezan.

Svi su ukopani na mjestu koje se dotad zvalo Bubalina rupa. Idućeg proljeća, Adem Hodža Koljošoski je na mjestu gdje je pala šehidska krv posadio javorove. Čim su stabla zarasla seljani su mjesto počeli zvati Javori, koje je ostalo do danas. Danas su to ogromna stabla koja su obilježje i opomena. Ime Javori za Restelicu ima posebnu vrijednost i simboliku. To nije samo toponim, već i nišan da se za vatan platilo životima mladih ljudi.

Ovaj zločin izazvao je veliki strah među mirnim stanovništvom Gore. Ubrzo nakon zločina, mnoge porodice su napustile Goru i otišle u Tursku (Anadolija). Porodice i seljani su duboko u sebi skrivali bol i gubitak svojih najmilijih, godinama su živjeli u strahu, a o zločinu su rijetko javno govorili.