Schmidt je u svojim stavovima više opredijeljen ka zadovoljenju etničkog interesa!

U općoj javnosti Bosne i Hercegovine poznata je činjenica o postojanju Ureda visokog predstavnika kao “dejtonske” institucije. Dosadašnje djelovanje je obilježeno mandatima 8 (osam) Visokih predstavnika, koji su svojim intervencijama znatno “modulirali” ustavno-pravni i politički sistem Bosne i Hercegovine. Primjera radi, sve do 2002. godine ustavi entiteta “rs“ i “FBiH” su specificirali konstitutivne narode u svakom od entiteta što su stavljali znak jednakosti između entiteta i etniteta. Takvo stanje je izazvalo intervenciju Ureda visokog predstavnika koji je nametnuo amandmane na entitetske ustave zanovane na provedbi Odluke U-5/98 Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2000. godine. Isti su imali za cilj da se ustavni pojam “konstitutivnosti” naroda uvede na cijelom području države i da se spriječe entitetske vlasti u održavanju efekata etničkog čišćenja (naravno u realno mogućoj mjeri, jer su do tog trenutka u “rs-u“ samo Srbi bili konstitutivan narod, dok su u FBiH bili Bošnjaci i Hrvati). To je značilo početak ukidanja ustavnog legitimiranja etničke dominacije i hegemonizacije koja je nastala kao produkt ratnih zločina, genocida i etničkog čišćenja ili prvi veliki iskorak ka demokratizaciji države i društva. Osim toga, na dosadašnji popis nametnutih „mjera“ od strane Ureda visokog predstavnika može se pridodati uvođenje jedinstvene valute, registarskih tablica, sprečavanje opstrukcija povratka prognanih lica, povrat imovine, smjene političkih dužnosnika koji su ugrožavali opstojnost Bosne i Hercegovine, nametanja desetina neophodnih zakonskih rješenja, osnivanje Ministarstva odbrane i drugih državnih institucija uz paralelni pokušaj reanimacije multietničnosti BH društva kao i još mnogo toga. U skladu sa prikazanom praksom djelovanja vidimo da su dosadašnje aktivnosti bile usmjerene ka jačanju države Bosne i Hercegovine i njene funkcionalnosti.

Upravo vođen tim pojmom – pojmom funkcionalnosti – na dan općih izbora u Bosni i Hercegovini (02.10.2022. godine) Visoki predstavnik, Christian Schmidt je nametnuo odluke o izmjeni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pod nazivom “Paket funkcionalnosti u FBiH“. Kako sam naziv kaže mjere su trebale unaprijediti funkcionalnost entitetskih institucija i spriječiti blokade u pogledu formiranja vlasti. Nakon intervencije je tvrdio da nametnute odredbe nisu zasnovane na etničkoj pripadnosti, da nisu ugrozile pravo konstitutivnih naroda da štite svoje vitalne interese, da su onemogućile “zloupotrebu” zaštitnih mehanizma u namjernoj paralizi sistema, da su omogućile raspodjelu mandata koji je ispravio prezastupljenost svakog od tri konstitutivna naroda u nekim kantonima, te da predstavnici kategorije “Ostali” iz svih kantona mogu biti zastupljeni u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine. Na kraju, pomenuti „paket mjera“ je podrazumijevao da se ne ugrozi struktura Bosne i Hercegovine kao jedinstvene, suverene države, koja se sastoji od dva entiteta, distrikta, tri “konstitutivna” naroda i kategorije “Ostali”. Pored svih tvrdnji, sadašnja situacija oko neustavnog pokušaja formiranja entitetske vlasti u Federaciji BiH, pokazuje da mjere nisu ispunila očekivanja. Jednostavno je na snazi vrijedilo pravilo: nove mjere – stari problemi.

Zbog toga su posljednjih dana sve češći medijski natpisi o tome kako će Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini ponovo posegnuti za “bonskim“ ovlastima i nametnuti nove izmjene Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u namjeri olakšanog formiranja vlasti, te jačanju stabilnosti i funkcionalnosti ovog entiteta, kao i države u cjelini. Prema medijskim tvrdnjama planirana “deblokada“ će se sprovesti izmjenom aktuelne odredbe Ustava Federacije BiH koja glasi: “Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije…“ (Član 5, Stav 1), na način, da će Predsjednik moći imenovati „Vladu“ uz saglasnost samo jednog od potpredsjednika. Također bi se potpredsjednicima Federacije izmijenilo pravo na korištenje veta na imenovanja Vlade, tako što bi bilo uslovljeno dvotrećinskom podrškom u klubu „pripadajućeg“ konstitutivnog naroda u Domu naroda Federacije BiH i dvotrećinskom podrškom kluba „pripadajućeg“ naroda u kantonu u kome je taj narod najmnogoljudniji (u slučaju Potpredsjednika iz reda bošnjačkog naroda taj kanton bi bio Tuzlanski, za Potpredsjednika iz reda hrvatskog naroda bio bi Zapadno-hercegovački, dok bi za Potpredsjednika iz reda srpskog naroda bio Kanton Sarajevo).

Računica je jednostavna. U konkretnom slučaju pomenutim mjerama bi g-din Schmidt uveo pravilo reverzibilnog legitimiteta preko kojeg bi nižim administrativnim jedinicama omogućio povratno pravo neposrednog uticaja na formiranje vlasti na višem nivou. U tom domenu bi dva etnički najmnogoljudnija kantona dobila skoro pa paralelnu snagu entiteta. S tim, da bi Tuzlanski kanton (TK) sa svojim multietičnim karakterom i političkim pluralizmom ne bi predstavljao funkciju “povlaštene“ jedinice kao što bi se takva mjera odrazila na Zapadnohercegovački kanton (ZHK). Naime, ZHK sa homogeniziranom etničkom strukturom stanovništva, jednostranačkom dominacijom vlasti i konkretnim mjerama političkog ojačavanja proizveo bi situaciju u kojoj bi se administrativne granice pretvorile u “formalno” etničke. To je posebno u interesu određenih političkih elita unutar hrvatskog naroda, jer bi se taj čin doživio kao predskazanje željno isčekivanog trećeg entiteta, ili pak, najveći dosadašnji iskorak ka tom cilju.

Nažalost, paradoks tu ne prestaje. Naprotiv. S obzirom na veličinu i broj etničke populacije koja živi u navedenim kantonima ovakave mjere bi značile i instaliranja entitetskog (ustavnog) aparthejda s obzirom na različito važenje „bošnjačkog“ i hrvatskog“ glasa (omjer 3:1). Odnosno, etničkim političkim i matematičkim nivelisanjem i jednostranačkoj dominaciji u kantonu sa apsolutnom hrvatskom populacijom, u najvećoj mjeri bi se HDZ-u BiH prepustili eksluzivni mehanizmi enitetskog upravljanja u svim narednim procesima.

Umjesto da po uzoru na ranije aktivnosti navedenih visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini koji su se najvećim dijelom zalagali za jačanje države i demokratizacije društva, očigledno da je gospodin Schmidt u svojim stavovima više opredijeljen ka zadovoljenju etničkog interesa. Tu pak i ne krije određenu pristranost kojom želi da jednog političkog subjekta povlasti i instalira kao nezaobilaznu snagu političkog odlučivanja u entitetu Federacije Bosne i Hercegovine. U duhu toga zanemaruje osnovne demokratske i građanske standarde, protupravnu uknjižbu državne imovine, proklamiranu secesionističku politiku aktuelnih vlasti entiteta “rs“ i sve drugo „(ne)bitno“ za državu, kao i svjesno zaobilaženje implementacije domaćih i internacionalnih presuda uz pravdanje da ne želi zadirati u „Deytonski mirovni sporazum“(!).

U pogledu svega navedenog, samo nam preostaje da se nadamo da će odustati od takve namjere koja bi mogla rezultirati kao dodatna, a možda i trajna instalacija etničke demokratije, a time i pravna “egzekucija” ostvarenja svakog oblika građanske države i društva. Tu nam ostaje još jedna nada, da g-din Schmidt, po načelu savjesti, ipak neće preuzeti teret nametanja takvih mjera i tim činom pretvoriti sebe u “grobara” savremenih demokratskih i građanskih vrijednosti, kao i razvoja civilizacijskih standarda u državi Bosni i Hercegovini. Nasuprot tome, (ponovo za nadati se) da će poštivajući pomenute presude isključiti svaki oblik pristrasnosti i potencijalne diskriminacije, te krenuti u pravcu reanimacije građanske države i društva zasnovanog na jednakim vrijednostima.

Dr. Sci. Nermin Tursić
(slobodna-bosna.ba)