Nesretan si. Lutaš. S vremena na vrijeme ti se čini da tvoj život nema smisao. Gubiš volju za životom. Gubiš slast u onome što imaš: zdravlju, porodici, imetku… Često te hvata stanje tuge, očaja i depresije… Znaš li da je tvoja duša izgubljena, zaboravljena i pothranjena? I znaš li ko je najveći krivac za to? Upravo TI.
Pogledaj oko sebe. Sve što imaš jednog dana će proći. Ili će ostati poslije tebe još neko vrijeme, a ti ćeš proći. Tvoja porodica. Tvoja kuća. Tvoj auto. Sve, baš sve. Onog dana kada te ponesu na tabutu i ostave samog/samu u zemlju, toga dana ćeš shvatiti da ništa od toga nije bilo cilj tvoga života. Da ništa od toga ti nije pružilo istinsku sreću, zadovoljstvo i spokoj. Čak ni ti sam/a onog dana kada te zemljom prekriju – tvoja ljepota će otići u zaborav. Spomen na tebe. Za pet, deset ili pedeset godina. Ali, prestat će.
Čekaj! Upitaj sebe je li sve to tvoj smisao života? Je li samo živiš na ovom svijetu za to da bi stekao nešto, ostavio nekome ili izgubio i tugovao i na kraju umro? Ne! Nije moguće. Razmisli. Možda će dunjalučkim blagodatima tvoja duša biti privremeno sretna. Ali, kada one prestanu ili prođu, ona će biti tužna i prazna. Izgubljena. Depresivna. Bezvoljna.
Jesi li zadovoljan/a sobom? Jesi li zadovoljan/a svojim životom? Želiš li se promijeniti? Želiš li promijeniti svoj život? Kakva je tvoja veza sa tvojim Gospodarom?
Nemoj da te zavara život na ovom svijetu. Ne dopusti da tvoja duša ostane prazna, tvoj život besmislen. Nemoj misliti da ima vremena za promjene. Vjeruj mi da nema. Ko ti još garantuje da ćeš se sutra probuditi? Da ćeš osvanuti živ/a i zdrava/a? Što duže je tvoja duša zapuštena, to je teže za nju. Za tebe. Za tvoju sreću. Zbog toga, nemoj gubiti vrijeme. Odluči se za promjene. Odluči da posvetiš pažnju svojoj duši. Sebi. Svojoj sreći.
Prva nit koja ti nedostaje jeste namaz – smiraj duše. Onaj tihi šapat srca, dok skrušeno stojiš pred svojim Gospodarom. Šapućeš Mu, a on već zna i tvoje misli i tvoje želje. Zna i tvoje tuge, brige, strahove i nemire. Ali, iznova te sluša svaki put. I čuje. I upravo ta tvoja konekcija sa Gospodarom, tvoju dušu će učiniti sretnom, spokojnom i smirenom. Namaz je hrana za dušu. Njeno pravo kod tebe. Namazom spuštaš svoj ego pred svojim Stvoriteljem. I priznaješ Njegovu moć i veličinu. Ispunjavaš prvu i najvažniju dužnost prema Gospodaru. A upravo ispunjavanje te dužnosti, čini te zadovoljnim i ispunjenim. Jer, znaš li da je upravo svrha tvog postojanja na ovom svijetu – robovanje Allahu? Pa kako da budeš sretan/a, ako ne ispuniš svoju osnovnu misiju? Ako osjećaš da ti je mrsko odazvati se Onom koji te je stvorio i darovao ti različite blagodati. Onom koji te nije zaboravio ni onda kada ti Njega zaboraviš.
Zamisli da je tvoj namaz tvoj dug. Za sve blagodati koje su ti date, jedan mali minimum obaveza i dužnosti. Ispuni svoj dug, dostojanstveno. Onako kako to rade iskreni, čestiti. Uživi se u ispunjavanju tog duga, jer, upravo – Gospodar ti je propisao namaz zbog tvoje sreće, a ne zato što Njemu treba. Kako je On Milostiv! Koliko te samo voli!
On želi da se na trenutak, svakog dana, pet puta posvetiš sebi. Ostaviš po strani sve što ti zaokuplja pažnju i odvraća te od tebe samog. Da umiriš dušu. Nahraniš je. Vratiš njenom Izvoru. Ne oklijevaj. Nemoj da ti bude mrsko. Pokušaj. Neka tvoja promjena bude u najodabranijem mjesecu u godini. Neka tvoja promjena započne u Ramazanu. U uglu svoga stana napravi jedan kutak za namaz. Neka na tom mjestu piše: „Hrana za moju dušu.“ I neka te iznova podsjeti da tvoja duša treba svoga Gospodara. I da je molitva Njemu – njena najbolja hrana.
Ostavljanje namaza je jedan od najvećih uzroka griješenja, praznine, depresije, tuge i nemira. Ne dozvoli sebi da budeš u kategoriji ljudi koji su neposlušni Gospodaru svome i koji su zanemarili svoju brigu o svojoj duši i svojoj vječnoj sreći. Ne priliči ti.
Halima Lj.
(N-um)
