Duga čekanja na terapiju u jedinom onkološkom centru na Kosovu

Borba protiv raka nije jedini problem sa kojim se suočava Lumturie Krasniqi. Da bi dobila terapiju, ova pedesetogodišnjakinja mora bar jednom mjesečno da pređe 80 kilometara a potom i satima čeka u red.

Pacijenti u bolnici u Prizrenu, gdje Lumturie živi, ne mogu da primaju hemoterapiju pa zato svi moraju da dolaze na Kliniku za onkologiju pri Univerzitetsko kliničko bolničkom centru u Prištini.

“Ovdje sam već sat vremena… Ne znam kada je moj red… Dešava se da čekam po dva, tri sata”, kaže Lumturie za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Dok stoji u hodniku onkološke klinike, u ruci drži kesu punu lijekova. Primanje hemoterapije traje tri sata.

“Pod stresom sam kako ću izdržati”, priča ona i skreće pogled na supruga i sina, koji sa njom dolaze u Prištinu kada treba da primi hemoterapiju.

“Moraju da me čekaju… Moraju da me čekaju i po šest sati, nekad i duže, ne računajući put”, navodi Lumturie Krasniqi.

Borba protiv raka nije jedini problem sa kojim se suočava Lumturie Krasniqi. Da bi dobila terapiju, ova pedesetogodišnjakinja mora bar jednom mjesečno da pređe 80 kilometara a potom i satima čeka u red.

Prije dva dana (2. februar), kada je ekipa RSE posjetila Kliniku za onkologiju, u hodniku je za hemoterapiju čekalo desetine pacijenata. Većina njih je bilo u pratnji porodice. U redu se čeka dva do tri sata a onda nadležna medicinska sestra prozove sledećeg pacijenta.

Onkološka klinika u Prištini je jedino mjesto na Kosovu gdje pacijenti oboleli od raka mogu da prime hemoterapiju ili neki drugi medicinski tretman.

Vršilac dužnosti direktora ove klinike Ilir Kurtishi navodi da u jednom danu pružaju usluge za oko 400 pacijenata iz različitih delova Kosova.

“Pacijenti dobijaju medicinske onkološke usluge, odnosno uzimaju lijekove, primaju hemoterapiju, imunoterapiju… A na drugom odjeljenju (u okviru Onkologije) pacijenti se leče zračenjem”, navodi Kurtishi.

Dug put do terapije

Avdylaziz Beqiraj, koji takođe boluje od raka, dva puta mjesečno dolazi u Prištinu iz Gnjilana, grada na oko 35 kilometara od kosovske prestonice, kako bi dobio svoju terapiju.

“Izlazim (iz kuće) prije šest ujutru i vraćam se u šest popodne. Moram dugo da putujem… Put je zimi klizav i problematično je. Ali moram da budem ovdje i da čekam”, kaže on.

Obolneli od raka se često mjesecima liječe a borbu protiv ove bolesti vode i njihovi članovi porodice.

“Radi se o mom ocu…Put je dug… On ne može da sijedi, mora da leži u autu”, priča sagovornica RSE, koja nije željela da joj se otkrije identitet, niti grad iz kog dolazi jer, kako kaže, njen otac ne zna da ima rak.

Smatra da bi problemi kroz koje prolaze bili manji, kada bi njen otac mogao da dobija adekvatnu terapiju u rodnom gradu.

I vršilac dužnosti direktora Klinike za onkologiju, doktor Ilir Kurtishi, se slaže da treba proširiti pružanje usluga pacijentima koji boluju od raka.

“Na Kosovu postoji potreba za jednim ili dva (dodatna) centra, iako bi, na osnovu preporuka udruženja onkologa i drugih zemalja u regionu, trebalo da postoji onkološki centar na udaljenost od 150 kilometara”, kaže Kurtishi.

“Pošto na Kosovu udaljenost autom (od bilo kog grada) nije veća od dva i po sata, pacijenti mogu da koriste ovaj centar… Ali, imajući u vidu činjenicu da iz godine u godinu imamo sve veći broj (oboljelih od raka ), onda su neophodna dva ili tri (onkološka) centra na Kosovu”, poručuje Kurtishi.

Prizren može da bude rešenje

Agreta Gecaj Gashi, predsjednica Upravnog odbora bolnice i Kliničke službe Kosova, kaže da je to tijelo razmatralo mogućnost decentralizacije pojedinih zdravstvenih usluga, koje pruža Univerzitetsko kliničko bolnički centar Kosova u Prištini.

“Oko decentralizacije je razgovarano i za onkološku kliniku. O tome je bilo reči i sa bivšim ministrom zdravlja Arbenom Vitiom i sa (sadašnjim) ministrom Rifatom Latifijem. Detalji još nisu definisani, ali vjerujem da će biti podrške, kako od klinika ovdje, tako i od regionalnih bolnica”, navodi Gecaj Gashi za RSE.

Iz Opšte bolnice u Prizrenu tvrde da su spremni da pružaju usluge oboljelima od raka, ukoliko to bude potrebno.

“Sa osobljem koje imamo na raspolaganju i njihovom kvalifikacijom, spremni smo da proširimo spektar usluga i van srednjeg nivoa”, kaže direktor prizrenske bolnice Afrim Avdaj.

Liječenje u Sjevernoj Mitrovici

A onkološki pacijenti iz srpskih sredina na Kosovu, gdje zdravstvene ustanove funkcionišu u sistemu Srbije, hemoterapiju primaju u Zdravstvenom centru u Sjevernoj Mitrovici. Ukoliko taj centar nema određenu vrstu hemoterapije, pacijenti se šalju u neku od ustanova u gradovima u Srbiji, kao što je Niš, Kragujevac ili Beograd.

U Srbiji hemoterapija i drugi tretmani za oboljele od raka, mogu da se dobiju u bolnicama i klinikama u većim gradovima. Ista situacija je i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, dok u Sjevernoj Makedoniji onkološki pacijenti mogu da se liječe samo u glavnom gradu – Skoplju.

Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se svakog 4. februara, kako bi se podigla svijest o ranoj dijagnozi i unapređenju uslova lečenja.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, rak je među vodećim uzrocima smrti širom svijeta. U 2020. godini skoro 10 miliona ljudi širom svijeta je umrlo od ove bolesti.

(Radio Slobodna Evropa)