Hava Bečirler – Sahtijari je rođena u Kruševu. Sredinom 90-ih godina je snimila nekoliko izvornih i novokomponovanih pjesama i postala dio antologije gorske izvorne muzike. Snimila je pjesme: Mejruljana, Digni me nane, Jeno sabahalje, A bre mati (duet sa Muratom), Išće nesom zaspala (duet sa Muratom), Šefijo (duet sa Muratom). Tekstove novih pjesama je pisao Murat Muška. Album je snimljen u studiju “Đerdan” u Restelici.

RG: Hava merhaba.

Hava: Merhaba.

RG: Ti si bila jedna od rijetkih djevojaka iz Gore koja je snimila kasetu, šta te je natjeralo i kako si počela pjevati?

Hava: Volela sam pjevati od malena i do danas sam ostala takva, uvijek raspjevana. Talenat za pjevanje sam povukla sa majčine strane. 1995. godine snimila sam nekoliko pjesama. Bila sam u Restelici, kod zeta Murata Muške. Tamo sam zapjevala malo. Kada je Murat čuo, oduševio se i rekao mi je da moramo uraditi nekoliko pjesama. Odmah smo snimili kasetu, bez prethodnih priprema i vježbanja. Roditelji su bili protiv da se pjesme objave, ali ih je Murat objavio. Pjesme su bile slušane tada, a eto slušaju se i danas. Bila sam presretna zbog toga.

RG: Pjesme koje si snimila su i danas jako slušane, da li ih ponekad slušaš?

Hava: Volim slušati sve Goranske pjesme, to su zapravo pjesme koje govore o nama. Svoje pjesme slušam vrlo retko, desi se ponekad slučajno. Jednom prilikom na radio Goru je pjevala pjesma Mejruljana. Rekla sam svojoj ćerkici da ja pjevam. Počela se smejati, zvučilo joj je čudno. Glas mi je tada bio drugačiji, bila sam djevojčica, imala sam 14 godina kada su pjesme snimljene. Takođe moj suprug nije znao da ja imam snimljene pjesme. Kada je čuo bio je oduševljen i jako me je podržao. Voli i on pjevati, često kod kuće zapjevamo zajedno.

RG: Da li dovoljno negujemo naše izvorne pjesme, smatraš li da smo ih zapustili?

Hava: Žalosno je što naša omladina jako malo sluša Goranske pjesme. To su pjesme koje čuvaju naš identitet. Izvorne pjesme tiho odlaze u zaborav, slabo ih slušaju mladi, i retko se snimaju i prerađuju. Raduje me i drago mi je to što se djeca Braće Muške bave muzikom i na taj način čuvaju našu muziku i običaje i nastavljaju stopama svojih roditelja, koji su dali i daju ogroman doprinos Goranskoj kulturi, a za čije je uspjehe najzaslužniji Murat Muška.

RG: Kada bi sada zatražio da mi zapjevaš jednu pjesmu, koja bi to pjesma bila?

Hava: Zapjevala bi “Poničeno šo me gljedaš”. Volim tu pjesmu, a izvođaća Hasana Mušku izuzetno cijenim i smatram da je najbolji pjevač u Gori.

RG: Pored Hasana koga bi još izdvojila?

Hava: Ne znam, Aljim Šuplja mislim da ide Hasanovim stopama. Svi su dobri na svoj način, ne bi nikog više izdvajala i spominjala pojedinačno da ne bi nekoga zaboravila. Dragi su mi svi koji su snimili i pjevaju Goranske pjesme.

RG: Da li si stavila tačku na snimanje, ako jesi možeš li nam objasniti zašto?

Hava: Tačku na snimanje nisam stavila, možda je ovo neka pauza. Iskreno nisam razmišljala o tome. Šta znam? Da se ukaže prilika i slobodno vrijeme rado bi snimila. Velika mi je želja da snimim jednu pjesmu sa Hasanom.

RG: Da li si nekad javno pjevala na nekom veselju?

Hava: Ne nisam nikad. Nisu mi dozvoljavali roditelji, bilo je čudno da djevojka pjeva. Pjevala sam kao djevojčica na školskim priredbama.

RG: U Gori je malo djevojaka snimilo kasete, pored tebe kasete su snimile Arza, Hatidža, Agneza, Emira … . Danas su roditelji liberalniji manje su patrijarhalni, zašto danas djevojke ne pjevaju i ne snimaju?

Hava: Ne interesuje ih. Da bi neko pjevao stare Goranske pjesme mora voleti te pjesme. Roditelji danas djevojkama dozvoljavaju ali one neće. U Gori je bilo djevojaka koje su odlično pjevale, ali nikada nisu snimile kasetu, upravo zbog roditelja.

RG: Muči li te nostalgija, da li ti nedostaje Gora i rodno Kruševo?

Hava: Naravno da me muči, volim Goru, nedostaje mi jako svoj kraj, familija, prijatelji. Tu sam provela najbolje godine, obilazim Goru svake godine. Dok god mogu ići ću u moju Goru zelenu.

RG: Gora je danas gotovo napuštena i prazna, danas imamo možda više novca ali manje radosti, da li ti nedostaje vrijeme u kojem su ljudi bili sretniji a manje imali?

Hava: Žalosno što napuštamo Goru, nema tih para niti mjesto što je može zamjeniti. Nedostaju mi ta srećna vremena u kojima smo živeli rahatnije i bez stresa.

RG: Hava hvala za izdvojeno vrijeme, želimo ti dobro zdravlje, sreću i naravno ako ne cio album da makar još jednu pjesmu snimiš.

Hava: Hvala i vama, biće možda neka pjesma. Selam vašim čitaocima i slušocima u Gori i dijaspori. Ovom prilikom bi se isto zahvalila zetu Muratu Muški, on je kriv, odnosno zaslužan za pjesme koje sam snimila i postala dio antologije gorske izvorne muzike. Ovom prilikom ga posebno pozdravljam.