Komandant turskog bataljona KFOR-a posjetio Zlipotok

Komandant turskog bataljona u okviru KFOR-a, pukovnik Ersin Celikkanat, u pratnji majora LMT-a u Dragašu, majora Pinara Tolgua i višeg starijeg narednika Cevata Keskinkaya, kao i nekoliko vojnika, posjetio je Zlipotok.

Musafire su dočekali mještani, s kojima su proveli dosta vremena razgovarajući o brojnim problemima s kojima se selo suočava, ali i, što je još važnije, o šehidima Čanakkalea i budućim planovima.

Ova posjeta je prethodno bila planirana za 18. mart, poput drugih godina, kada se obilježava pobjeda bitke na Čanakkaleu. Zbog nevremena i snježnih padavina uoči 18. marta, ceremonija je obavljena bez Pukovnika i planiranih gostiju koji su trebali doći autobusom. Iz respekta prema ovom značajnom danu i šehidima, pukovnik Ersin Celikkanat je iskoristio momenat da obiđe spomen ploču i ispoštuje šehide.

U obraćanju, pukovnik Celikkanat je rekao da nikada neće biti zaboravljeni šehidi iz Zlipotoka, ali i iz cijele Gore, jer ma kolika brojka bila, sasvim je jasan cilj njihovog odlaska na Čanakkalski front u odbrani Turske.

Mještani su mu ovom prilikom napomenuli da se radi o 95 mladih ljudi koji su otišli, a vratilo ih se tek troje, koji su godinama pričali o svojim iskustvima u ratu. Od pukovnika je zatraženo da i sam istraži u arhivima Turske učesnike rata iz Zlipotoka i Gore koji su se u rat priključili dobrovoljno ili su mobilisani u Turskoj, gdje su migrirali od ranije, a prema nekim informacijama, trenutno je najmanje još tri do četiri puta više stanovnika Turske porijeklom iz Gore, u odnosu na one koji su ostali u Gori.

Pukovnik Celikkanat je obećao da će se potruditi i da će istražiti učesnike Čanakkalsko-Galipoljske bitke mobilisane u samoj Turskoj, te da će imena koja budu pronađena biti dostavljena i objavljena.

Da se prisjetimo, selo Zlipotok imalo je nešto manje od sto dobrovoljnih učesnika u bici na Čanakkaleu i Galipolju u bataljonu “Gora tabori” koji je brojao preko 450 vojnika. U Zlipotoku je nakon rata na Kosovu sagrađena jedna spomen ploča u znaku sječanja na šehide Čanakkalea.
S obzirom da je bilo i mnogo onih koji su od ranije migrirali u Tursku, pa je u selu prisutna i priča da su za neke šehide, nakon dugo vremena od rata pristigle i takozvane “Čune”, što je bila neka vrsta dokaza o osobi koja je postala šehid.