Ljubav, često neuzvraćena, odlasci u pečalbu, tuga za rodnim krajem i čežnja da se vrate, čekanje žena da im se iz pečalbe vrate muževi, najčešći su motivi goranskih narodnih pjesama, koje su uglavnom ljubavne i tragične i pjevaju se uz kaval, tamburu, zurlu i goč, daire, šupeljku ili duduk, a u posljednje vrijeme sintisajzere i ostale savremene instrumente.

Murat Muska

Veliki je broj izvođača, ali su rijetki kvalitetni kao što su petorica braće Muška iz Restelice, na tromeđi Kosova, Makedonije i Albanije. Oni su nedavno izdali i knjigu sa svojim pjesmama.
“Naša narodna izvorna pjesma znači temelj našeg postojanja. U njoj je opjevana tradicija, kultura, istorija… Našu istoriju su pisali drugi. Samo su izvođači naših pjesama ostavljali tragove vezane za nas. Ovaj narod je živio u jednoumlju, jedino što je pravo jeste naša izvorna goranska narodna pjesma.”, kaže Murat Muška.

Fejzo Brenoli je iz susednog Kruševa, svira tamburu i pjeva od svoje desete godine. Uzor mu je, kaže, bio Arif iz sela Kukaljane, čuveni pjevač i poznavalac goranskih pjesama.

Stanovništvo vezano za svoje pjesme

“Meni su najdraže pjesme sa tradicijom, a naše su obično i tragične i ljubavne, najčešće su istinite, vezane za kraj. Veliki broj njih pisutan je u Brodu, našem susjednom selu”, kaže Brenoli.

Pečalbarske pjesme su, navodi, ljubavne i stočarske. Jedna od njih je “Kurtence”, to je pečalbarska, zatim “Jusuf i Džemilja”, “Otidoa, dade, svi madžiri”, dakle, pačalbari.

“Bilo gdje da odu, vratiće se opet u svoj kraj za koji su stanovnici ove regije izuzeno vezani”, tvrdi Brenoli koji sa ponosom ističe da je njegov sin sada bolji muzičar od njega.

Sadik Idrizi

Ima muških i ženskih pjesama, ove druge često nastaju u pauzi dok ih pevaju, a to je i u svom naučnom radu objavila Dankinja Birte Trearup, navodi dr. Sadik Idrizi, prorektor Univeziteta u Prizrenu u nastavi na bosanskom jeziku.

Kaže da se goranske pjesme često svojataju od mnogih u okruženju, između ostalog, i zbog toga što ih je malo muzički zapisano i što nema etnomuzikologa u tom kraju.

Brojni pokušaji prepravki pjesama

“U Makedoniji, Srbiji i drugim okolnim zemljama su iskoristili naše motive i stvorili navodno svoje pjesme. Neki su prikazali motive, mnogi nisu jer su pravili modifikacije. Umjesto Fata ili Fatima, pominje se neko drugo ime, ali je muzika iz Gore. Mi znamo koja je, čak i iz kog je kraja. Prepoznaju se pjesme iz Broda, one iz Albanije na osnovu jezika i toponima. Geografija tih pjesama je tako poznata. Najprisutniji je Stambol, prisutna je i Sofija, Prizren kao grad, zatim Tetovo, Kavala, Novi Pazar, Gusinje, spominje se Turska“, kaže dr. Idrizi i konstatuje da se starost tih pjesama ne može sa sigurnošću utvrditi, ali ima ih i od prije 300 godina.

Jedna od goranskih pjesama “Vrbice – vrbo – zelena” u SAD-u postala je svjetski hit.

“Vrbice, vrbo zelena,
Vrbo zelena, Đurđev-denova,
Što si se rano razvila?
Ne li si gajle imala,
Ne li te majka karala?

Vrbice, vrbo zelena,
Vrbo zelena, Đurđev-denova,
Ovčara som go imala.
Do ponoć som go čekala,
Od ponoć som prespivala”


Izvorne pjesme su besmrtne

Kao kod drugih, ove pjesme su podložne novim trendovima, ali u Gori vjeruju da će opstati, te i dalje svjedočiti o ovom kraju i ljudima koji vjekovima žive na tim prostorima, u podnožju Šar planine i Koritnika…

“Kao i svuda u okruženju, ima narodnih pjesama koje su preživjele i prečišćene su, one imaju svoje vrijednosti i beskonačne su i besmrtne. Za razliku od izvornih koje imaju svoju vrijednost, od ovih novonastalih rijetko koja preživi. U Gori su preživjele te pjesme jer nastaju na muzičkoj podlozi turskih pjesama. Samo se tekstovi prilagođavaju i to nije originalna goranska pjesma”, zaključuje dr. Idrizi.

Osim u Gori, te pjesme su veoma popularne i redovno su na repertoaru mnogobrojnih pjevača na svadbama u bošnjačkim sredinama Podgore i Župe u prizrenskom kraju, kao i brojnim sredinama u Makedoniji, pogotovu u podšarplaninskom dijelu.

Izvor: akos.ba

Pročitajte članak na izvornom linku